Kada su septembra 1991. hrvatske paravojne formacije oružano napale Memorijalni centar ustaških logora genocida Jasenovac, arhivska i muzejska građa je prebačena radi spašavanja u Kozarsku Dubicu, na čuvanje kustosa Sime Brdara.
Muzej žrtava genocida se, s obzirom na značaj ove građe, zalagao za očuvanje građe-dokaza o zločinima genocida. Razgovarano je sa predstavnicima Vlade Republike Srpske, sa ministrom Aleksom Buhom. U pismu potpredsjedniku Republike Srpske, prof. dr. Nikoli Koljeviću, 26, maja 1995 predloženo je da se ova građa prebaci na čuvanje u Muzeju žrtava genocida, mikorofilmuje i kada se prilike normalizuju nadležni će donijeti odluku o stalnom mjestu čuvanja (broj; 1/0-22/001/6). Održan je poseban razgovor u Muzeju žrtava genocida sa ministrom za prosvjetu, kulturu i sport RS, Nedeljkom Rašulom 10. maja 1996. Ministar Rašula, obaviješten o preduzetim mjerama da bi se jasenovačka muzejska građa zaštitila, obećao je da će obavijestiti članove Vlade RS. Prilikom posjete Banja Luci 13. marta 1997, direktor Muzeja je imao duži razgovor sa predsjednicom RS, dr Biljanom Plavšić. Razgovarano je sa premijerom Miloradom Dodikom, potpredsjednicima Tihomirom Gligorićem, Suzićem, Lončarom i dr.
Poslije obavještenja da vlada Republike Hrvatske na najvišem nivou postavlja pitanja vraćanja građe u Jasenovac, u vrijeme priprema optužbe i svjedoka protiv bivšeg zapovjednika jasenovačkih logora Dinka Šakiće i Nade Tanić-Šakić, Muzej žrtava genocida je postavio zahtjev vlade Republike Srpske obezbjeđenja ove građe. Ministri nauke i kulture (Broj: 06/6-61-488/99) i za pitanja boraca i žrtava rata (Broj:05/5-1960/99) održali su ovaj zahtjev ukazujući da bi »Republika Srpska mogla ostati bez dokaza o počinjenom genocidu, jer se radi o samo jednom primjerku-originalu«!
Ministar nauke i kulture RS, Velibor Ostojić, uputio je 26. septembra 1997. pismeni nalog direktoru JU »Spomen područja Donja Gradina«, Simi Brdaru da se sačini »inventar raspoložive građe, dokumenata i eksponata Memorijalnog centra Jasenovac, koji se nalaze u javnoj ustanovi ‘Spomen područja Gradina’, a koje treba da dostavite Muzeju žrtava genocida, zajednički utvrdi šta nedostaje nakon oskrnavljenja Memorijalnog centra Jasenovac u septembru 1991. godine« (Br. 01-103/97). Napismeno je saopšteno da eksponati, građa i posebno izložbeni trodimenzionalni eksponati »mogu se privremeno ustupati Muzeju u Beogradu za potrebe izložbe, a u skladu sa Zakonom o kulturnim dobrima (‘Službeni list RS’, br. 11/95.)«.
S obzirom da direktor Simo Brdar nije postupio po ovom nalogu, novi ministar nauke i kulture, prof. dr Živojin Erić, uputio je 2. marta 1998. novo pismo u kome nalaže«da odmah započnete realizaciju ove saradnje« »u cilju utvrđivanja raspoloživog fonda u sistemu ustaških logora Jasenovac«. (Broj: 6/01-653-1/98)
Na službenom sastanku 30. jula 1998. kod ministra pravde SRJ, Zorana Kneževića, potpredsjednik vlade RS Ostaja Kremenović i ministar pravde Petar Čančar, uz učešće direktora Muzeja žrtava genocida dr Milana Bulajića, saglasili su se da se građa privremeno prebaci u Muzej žrtava genocida, fotokopira (skenira) i vrati u Banja Luku. Savezni ministar pravde je preuzeo osiguranje prevoza i bezbjednost.
Ovaj dogovor nije ispoštovan. Ministar nauke i kulture RS, prof. dr. Živojin Erić obavijestio je ministra pravde SRJ i direktora Muzeja žrtava genocida 21. septembra 1998.: »U pogledu korišćenja građe o stradanjima u logoru Jasenovac, koja se kao kulturno dobro od izuzetnog značaja ne može iznositi iz zemlje, cijeneći značaj ove dokumentacije za suđenje Dinku Šakiću, stav Vlade Republike Srpske je da se omogući mikro filmovanje i kopiranje potrebnih dokumenata u Banja Luci. Za dalju direktnu saradnju upućujemo na direktora JU ‘Spomen područja Donja Gradina’ gospodina Simu Brdara (kontakt telefoni; 079/43-008; i 070/40-780)« (Broj: 067-6-61-620/98).
U tom cilju Muzej žrtava genocida uputio je kod direktora Sime Brdara kustosa Nenada Antonijevića, koji je u Kozarskoj Dubici boravio od 13. do 18. oktobra 1998. Iz arhivske građe izdvojeno je oko 25.000 listova različitih formata za fotokopiranje. Kustos se vratio neobavljenog posla, jer je direktor Brdar tražio za fotokopiranje jednog lista njemačku marku (»Kompjuterski inženjering« iz Prijedora, vlasništvo Dragana Balabana!), u vrijeme kada se u Beogradu mogla dobiti cijena za veći broj fotokopija od 6 do 10 dinarskih para. To bi značilo da je za fotokopiranje trebalo obezbijediti preko 25.000 njemačkih maraka.
S obzirom da su u to vrijeme vršene aktivne pripreme za suđenje bivšem zapovjedniku Jasenovačkih logora, ustaškom zločincu Dinku Šakiću, savezni ministar pravde SRJ je 23. decembra 1998. uputio pismo novom ministru pravde RS, Milanu Trbojeviću, »da se još jednom razmotri molba ovog ministarstva za privremenu predaju SR Jugoslaviji arhivske građe koja se odnosi na koncentracioni logor ‘Jasenovac’«, »gdje postoje svi uslovi za njeno potpuno istraživanje, fotokopiranje i mikrofilmovanje« (str. pov. br. 2/1-501/98-13).
Na mjesto da postupi po nalogu ministara nauke i kulture RS Ostojića i Erića, što mu je bila prvenstvena dužnost kao direktora JU »Spomen područja Donja Gradina, Simo Brdar prilikom posjete direktora Muzeja žrtava genocida sredinom maja 1999. Kozarskoj Dubici u toku tri dana boravka »nije imao vremena da mu prikaže građu koju je čuvao. Šta više, daje intervju hrvatskom »Globusu«, čiji naslov pokazuje sadržinu: »Arhiv i muzejska zbirka Spomen područja Jasenovac od 1991. trune u stanu Sime Brdara u Bosanskoj Dubici«!
Predsjednik ratnog predsjedništva opštine Kozarska Dubica pismeno je uvjeravao Muzeja žrtava genocida da je građa »adekvatno smještena i da će ista dijeliti sudbinu naroda ove opštine« (Broj: 03-15/95). U zabilješci o posjeti kustosa Muzeja žrtava genocida od 18. oktobra 1998 konstatovano je: »Muzejska građa je smještena korektno, fizički i klimatski sasvim bezbjedna. Korišćenje muzejske građe je sasvim ograničeno zbog skučenosti prostora, koji ima karakter depoa.«.
Poslije ovog zaprepašćujućeg intervjua hrvatskim novinama, Vlada RS je na 64. sjednici održanoj 9. jula 1999. odlučila da se dokumentacija Spomen područja Jasenovac prebaci iz Kozarske Dubice i smjesti na stručno čuvanje u Arhiv RS (Ministarstvo nauke i kulture Br. 06-61-188/99).
Stručnjaci smatraju da je građu na čuvanje trebalo predati Muzeju RS, kao javnoj instituciji, a ne Arhivu RS, kao organu uprave, kome Vlada može da naređuje.
U komisiju za primopredaju dokumentacije Spomen područja Jasenovac ispred predavaoca imenovani su Simo Brdar, v. d. direktora Spomen područja »Donja Gradina« i Vječeslav Miljić, samostalni stručni saradnik u Ministarstvu nauke i kulture. U komisiju ispred primaoca – Arhiva RS imenovani su: Dušan Vržina, v. d. direktora; Verica Stošić, načelnik Sektora za obradu i prezentovanje arhivske građe; i Zoran Mačkić, načelnik Sektora za opšte, pravne i kadrovske poslove( Arhiv RS broj 042-445/99). »Komisija ima zadatak da sa predavaocem građe izvrši njen popis, organizuje transport do sjedišta Arhiva i smještaj u depoe. (Broj: 06-6-61-488/99).
Odgovornost v. d. direktora JU »Spomen područje Donja Gradina« je što od septembra 1991. do jula 1999. nije izvršio inventar spašene građe iz Spomen područja Jasenovac, u cilju utvrđivanja šta je uništeno u toku oružanih sukoba na ovom prostoru, šta je predato na čuvanje Arhivu RS. Na to je bio obavezan po službenoj funkciji. Odgovoran je jer nije izvršio pismeni nalog ministra nauke i kulture od 26. septembra 1997. i 2. marta 1998.
Odgovornost imenovane komisije za primopredaju Arhiva RS je što nije izvršen popis preuzete arhivske i muzejske građe, na osnovu rješenja v. d. direktora Arhiva RS od 27. jula 1999.
Muzej žrtava genocida je uputio u Arhiv RS u Banja Luku kustosa Jovana Mirkovića, bivšeg direktora Spomen područja Jasenovac, koji je 21. aprila kontaktirao v. d. direktora Dušana Vržinu. Predloženo je da se izvrši detaljno inventarisanje, odrede prioriteti za skeniranje, fotografisanje trodimenzionalnih predmeta, da se obrazuje stručna ekipa od kustosa, arhiviste, informatičara, evidentičara i fotografa. Arhiv RS nije pokazao spremnost za potrebnu saradnju, ukazujući da ne raspolaže potrebnom tehnologijom.
I pored toga što je Vlada RS odobrila DM 50.000 za nabavku potrebne tehnologije za skeniranje, Arhiv RS nije obavio svoj zadatak. Potrebna tehnologija je nabavljena, ali je, navodno, Arhiv nije raspolagao sa obučenim osobljem. Muzej žrtava genocida je ponudio svog stručnog informatičara. Namjesto prihvatanja ovog predloga, direktor se odlučio na obučavanje stručnjaka od početka (»od miša«), u vrijeme kada je od opasnosti akcije SFOR-a bila eminentna.
x x x
U Banja Luci je 27. oktobra 2000. godine potpisan je sporazum o predaji arhivsko – muzejske građe Spomen područja Jasenovac između predsjednika vlade Republike Srpske, Milorada Dodika, i direktora Memorijalnog muzeja holokausta SAD u Vašingtonu, Daniela Salcmana. O potpisivanju sporazuma nije obaviješten Muzej žrtava genocida, koji je od 1991. vodio pregovore o očuvanju i dostupnosti te građe; rabin Republike Srpske u ime oko 25.000 jevrejskih žrtava; predstavnici Roma u ime preko 40.000 romskih žrtava; Sekcija bivših zatočenika Jasenovačkih logora, čije su svjedočenja u toj građi, ni predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Živka Radišića, koji je i sam bio zatočenik Jasenovačkih logora.
Direktor JU »Spomen područja Donja Gradina«, Simo Brdar »je potvrdio da su predstavnici Muzeja holokausta iz Vašingtona prije donošenja odluke kontaktirali njega«, »da se susreo sa predstavnicima Muzeja holokausta iz Vašingtona u oktobru ove godine na njihov zahtjev. Kada smo se susreli ja sam im rekao da se zbirka nalazi u Arhivu RS u Banjoj Luci, gdje smo zajedno i otišli da je oni pregledaju. Bili su veoma korektni i konkretni u prijedlogu za saradnju ali on nije pristao na ustupanje dokumentacije… Tom prilikom, ja sam rekao da zbirku ne može niko isporučiti i da, po svim važećim zakonima, ona ne može da se pomijera sa autentičnog mjesta, ali da se, bez obzira na sve, svi razgovori o toj temi mogu voditi sa Ministarstvom za nauku i kulturu RS i Zavodom za zaštitu kulturnog, istorijskog i prirodnog nasljeđa RS. … »Pokušali smo i očekivali da američki i domaći stručnjaci rade ovdje na obnovi Memorijalnog centra, ali je odlukom Milorada Dodika, ova namjera propala … nekoliko dana nakon tog susreta, slučajno je saznao da je zbirka isporučena Muzeju holokausta.«
V. d. direktora Arhiva RS, Dušan Vržina, izjavljuje na saslušanju pred Anketnom komisijom Narodne skupštine Republike Srpske da su 27. oktobra došli u Arhiv RS predstavnik Muzeja holokausta SAD, Mr Daniel Salecman sa uniformisanim ljudima (SFOR), predstavnika konzulata SAD da preuzmu arhivsku i muzejsku građu Spomen područja Jasenovac. Vrlo je značajno da tom značajnom činu nije prisustvovao ni jedan predstavnik Vlade RS!!
Javnost je obaviještena tek kada je građa odnijeta iz Banja Luke, tek u drugoj polovini decembra 2000.
Tajnost objašnjava sadržina sporazuma: »Predajom ovih predmeta RS se odriče staranja i kontrole, kao i svih mogućih potraživanja prema Muzeju u odnosu na ove predmete … Nakon prijema predmeta, Muzej će imati ovlašćenja da se stara o njima na odgovarajući način, u skladu sa svojim zakonskim i etičkim obavezama i sa svojim zadatkom očuvanja sjećanja na holokaust … Muzej holokausta preuzima odgovornost za transport predmeta u starateljstvo … Svojim potpisom Republika i Muzej se slažu da su vezani odredbama ovog Sporazuma.«
Vlada Republike Srpske nije dozvolila da se arhivska građa i muzejski eksponati ne mogu prenijeti preko Drine u Muzej žrtava genocida u Beograd, a predsjednik Vlade dozvoljava da se trajno bez prava potraživanja prenesu preko Okeana u Vašington!!
Šta stoji iza ove predaje »kulturnog dobra od izuzetnog značaja«!?
Ministar kulture Republike Hrvatske izjavio je preko HTV da je »privremeni odlazak u Ameriku samo etapa u povratku u Hrvatsku do kojega će doći do kraja godine«. Naime, premijeru Miloradu Dodiku, uoči izbora nije odgovaralo da građu o Jasenovcu neposredno preda Republici Hrvatskoj, te je iskoristio posredstvo Muzeja holokausta SAD i SFOR-a!
Novi ravnatelj Spomen područja Jasenovac je obavijestio Sekciju preživjelih zatočenika jasenovačkih logora, Ljiljanu Ivanišević, da se sprema za Vašington radi preuzimanja te građe.
Rabin Josef Atijas je na sastanku Anketne komisije otvoreno izjavio, pozivajući se na izraelske izvore, da su u pitanju pare za izvođenje ove afere!
Zašto se o tome ćutalo, zašto se nijesu oglasili ni direktor JU »Spomen područja Donja Gradina«, Simo Brdar, ni direktor Arhiva RS, Dušan Vržina. Brdar sada na konferenciji za štampu predlaže da se zatraži od Muzeja holokausta u Vašingtonu »da se zbirka obradi i da ta svjetska institucija pomogne da se napravi makar i Protektoralni muzej Spomen područja Jasenovac«, jer »odlaskom Zbirke spomen područja Jasenovac – Donja Gradina je postao prostor apsolutne tišine i korova i stavljen je ‘ad acta’«!
x x x
Bivši premijer Dodik tvrdi da predaja građe Muzeju holokausta SAD predstavlja »dobru stvar za Republiku Srpsku« jer će, navodno cio svijet imati priliku da se upozna sa zločinima genocida u ustaškoj NDH. Zašto ta obaveza Muzeja holokausta SAD nije unijeta u ugovor koji je potpisao u ime Vlade RS 27. oktobra?!
S kakvim pravom se pojavljuje Memorijalni muzej holokausta SAD da preuzima »starateljstvo« nad arhivsko – muzejskom građom Jasenovačkih logora, s obzirom da je odbio da prikaže izložbu u Muzeju holokausta u Vašingtonu, te je prikazana tek oktobra 1997. u Njujorku na Kingsborough koledžu. Šta više, direktor Muzeja holokausta J.Weinberg je prilikom susreta sa direktorom Muzeja žrtava genocida, M. Bulajićem, 23. juna 1994 prihvatio prikazivanje izložbe o Jasenovcu u Vašingtonu, zastupao potrebu organizovanja okruglog stola i dokumentarnih filmova u cilju razbijanja Tuđmanovog »Jasenovačkog mita« i morbidnog projekta o Jasenovcu kao zajedničkom memorijalu žrtava genocida i ustaških zločinaca. Poslije dogovora sa direktorom Nowakovskim u Beogradu, 10. novembra slijedilo je pismeno obavještenje da Muzej holokausta »nije u stanju da bude sponzor izložbe o Jasenovcu« ! Otvoreno je usmeno objašnjeno sa je »Jasenovac politika«.
Da li je politika bila kada je Muzej holokausta u Vašington 1993. pozvao predsjednika Hrvatske Tuđmana, a nije pozvao predsjednika SRJ?
Da li preuzimanje građe Jasenovačkih logora predstavlja nastavak »politike«?
To je na svoj način objasnio ministar kulture Republike Hrvatske, dr Antun Vujica, da je »privremeni odlazak u Ameriku samo etapa u povratku u Hrvatsku do kojega će doći do kraja godine«.
Muzej holokausta u Vašingtonu je primio ogromnu građu o zločinima genocida na području ustaške Nezavisne Države Hrvatske od strane Muzeja žrtava genocida, Arhiva Jugoslavije, Instituta za savremenu istoriju i drugih jugoslovenskih institucija. Ali ni mali dio te dokumentacije nije prikazan javnosti u Muzeju holokausta.
Muzej holokausta SAD u Vašingtonu bi mogao s pravom tražiti ovjerene fotokopije arhivske i muzejske građe Jasenovačkih logora u kojima su stradale desetine Jevreja na najbrutalniji način. Ali niko nema pravo da daje originalne dokumente.
x x x
Sa legalističkog stanovišta arhivska i muzejska građa je 1991. preuzeta u ratnim uslovima iz Spomen područja u Jasenovcu, sa teritorije Republike Hrvatske, prenijeta u Banja Luku. Premijer Dodik je u razgovoru sa direktorom Muzeja žrtava genocida saopštio da je tri puta na najvišem nivou od strane Republike Hrvatske postavljeno pitanje vraćanja ove građe.
Začuđuje i izjava predsjednika židovske zajednice u Hrvatskoj, dr Ognjena Krausa, koji je izrazio zadovoljstvo mogućnošću povratka artefakata u Hrvatsku. Jer, poslije razbijanje druge jugoslovenske države rijekom Savom, Spomen područje Jasenovac – sistem hrvatskih ustaških logora genocida, koje se u užem krugu prostire na oko 210-240 kvadratnih kilometara. Tom podjelom u Republici Hrvatskoj je ostalo mjesto Jasenovac sa spomenikom – kamenim cvijetom, a na drugoj strani u Republici Srpskoj (BiH) najveće stratište na Balkanu – Donja Gradina, u kojoj stoji natpis da je ubijeno »360.000 Srba, Jevreja, Roma i antifašista«.
Najveći broj trodimenzionalnih predmeta potiče sa područja stratišta Donje Gradine.
Finansiranje Spomen područja Jasenovac za vrijeme SFR Jugoslavije regulisano je na osnovu posebnih zakonskih propisa SR Hrvatske i SR Bosne i Hercegovine.
Konačno radi se o dokazima zločina genocida nad pravoslavnim Srbima, Jevrejima i Romima, koje su izvršili hrvatski ustaški zločinci. Upoređenje bi se moglo vršiti kao da Savezna Republika Njemačka smatra da ima prvjenstveno pravo nad dokazima holokausta u nacističkim logorima !
Prema tome ne može se govoriti da je »jasenovačka zbirka ukradena i preseljena«, jer i Republika Srpska ima pravo na građu – dokaze ustaških zločina genocida nad stotinama hiljada pravoslavnih Srba.
x x x
Još se ne zna šta je otuđeno od «kulturnog dobra od izuzetnog značaja«.
Bivši premijer vlade Republike Srpske tvrdi da je »predao samo 20 odsto muzejske građe«, »onaj dio koji je zahtijevao restauraciju«.
Pojavila se vijest agencije »Beta« da je »Srpska pravoslavna crkva sačuvala više od polovine originalne muzejske zbirke Jasenovac – Donja Gradina i pohranila je na sigurno mesto, u jedan od svojih manastira«, »da je reč o najznačajnijem delu muzejske zbirke koja svedoči o zločinima NDH nad Srbima, Jevrejima i Romima, tokom Drugog svetskog rata u koncentracionim logorima Jasenovac i Donja Gradina«. »SPC se odlučila da spasi taj deo muzejske zbirke nakon saznanja da će premijer Republike Srpske Milorad Dodik potpisati sporazum o nepovratnom ustupanju zbirke tom Muzeju, kao i da će zbirka preko Vašingtona biti isporučena Hrvatskoj«, navodi Betin izvor. Izvor iz SPC-a je još naveo da je crkva počela da radi na rekonstrukciji sačuvanog dela muzejske zbirke Jasenovac – Donja Gradina.«
Ni poslije razgovora autora sa vladikom Vasilijem, mitropolitom Nikolajem i sekretarom Arhijerejskog sinoda SPC, ova vijest nije demantovana niti potvrđena. Nije objašnjeno kako je SPC došla do ove građe, zar nije bilo drugog načina čuvanja građe legalnim putem nego da se, kao u tursko doba, sklanja u manastire. Ako se to i na neki način desilo, čemu služe javne izjave, osim poziva na odgovornost i predaju nedozvoljeno otuđenog?!!
U zapisniku o primopredaji od 9. septembra 1999. navedeno je šta je predato odnosno preuzeto:
a) 12 limenih sanduka dimenzije 75x35x40 cm.
b) 6 drvenih sanduka dimenzije 86x34x19 cm.
v) 1 kutija relikvija (ostaci kose ženske osobe),
g) 8 knjiga zbirka inventara,
d) 3 knjiga popisa zatočenika,
đ) 4 knjige sjećanja,
e) 1indeks Paketarnice Jasenovac,
ž) 2 arhivske kutije dokumentacionog materijala,
z) 7 rolni dokumentarnog filma,
i) kartonske kutije muzejske građe,
j) umetničke slike,
»Kapija logora«, 150×100, platno, kombinovano ulje,
»Most«, 130×100 sa okvirom, ulje na platnu,
ulje na šperploči, 52×38 cm,
Ivo Jugović, »Most preko Neretve«, 44×38 cm,
Sava Šumanović, Šid 1941. godine, »Aleja« 48×35 cm.
k) Mapa na temu »Jama«;
l) Titova »Ruža«, dužine 25,5 cm, težine 80 gr.
m) Pečat Spomen područja Jasenovac i jastuče za pečaćenje,
n) Izložbeni panoi (30 komada) srednjeg friza stalne postavke,
nj) Stanko Jančić: skulptura »Logoraš«, bronza,
o) Skulptura djeteta na pruzi – propagandni materijal, 4 gajbe,
p) 178 paketa knjiga izdavačke djelatnosti Spomen područja,
r) 2 kutije prospekata Spomen-područja,
s) plan logora Jasenovac sa umjetničkom vizijom jasenovačkog pakla na poleđini linorez (?) u velikom hrastovom okviru.
Hitno se mora utvrditi šta je stvarno primljeno, a šta predato od arhivske i muzejske građe, šta se nalazi u Arhivu Republike Srpske, šta je »sklonila« Srpska pravoslavna crkva!
x x x
U zaključku treba konstatovati da je predsjednik Vlade Republike Srpske zaslužan što je u svojstvu predsjednika Organizacionog odbora doprinio da se Druga međunarodna konferencija »Jasenovac – sistem hrvatskih ustaških logora genocida održi od 8 do 10. maja 2000. godine, da se postavi izložba »Ustaški genocid nad djecom«, objavi knjiga Dragoja Lukića »Bili su samo djeca – Jasenovac grobnica 19.432 devojčice i dečaka«, Jovana Mirkovića “Objavljeni izvori i literatura o Jasenovačkim logorima”, engleski prevod saopštenja Zemaljske komisije Hrvatske “Jasenovački logor”. Potpis ugovora o tajnoj i trajnoj predaji arhivske i muzejske građe “Spomen područja Jasenovac, predstavlja zločin za koji mora odgovarati.
V. d. direktora JU “Spomen područja Donja Gradina, Simo Brdar snosi odgovornost što nije, i pored izričitih naređenja, izvršio inventarisanje preuzete građe iz Spomen područja Jasenovac, i prije predaje izvršio fotokopiranje (skeniranje) građe. Što građa u proteklih devet godina nije obrađena, makar fotokopirana. Nije odgovorio da poziv Muzeja žrtava genocida da dođe u Muzej i zajednički radi. Kao član Organizacionog odbora za II Međunarodnu konferenciju o Jasenovcu, sada daje izjave javnosti da je »decidno na prvom organizacionom odboru odbio učešće na toj konferenciji« što nije tačno. Zašto nije došao na sastanak u Arhivu RS na kome se razmatralo pitanje sudbine arhivske i muzejske građe Spomen područja Jasenovac?! Zašto je demonstrativno odbio da učestvuje na sastanku Anketne komisije Narodne skupštine RS, 25. januara 2001?!
V. d. direktora Arhiva Republike Srpske, Dušan Vržina, što nije izvršio zadatak popisa primljene građe: što nije blagovremeno izvršio skeniranje graše, iako je primio potrebnu tehnologiju u vrijednosti od DM 50.000, nije prihvatio stručnu pomoć Muzeja žrtava genocida – kustosa i informatičara.
x x x
Postupak sa arhivsko – muzejskom građom Spomen područja Jasenovac objašnjava zašto nije ama baš ništa učinjeno na implementaciji Deklaracije Druge međunarodne konferencije »Jasenovac – sistem hrvatskih ustaških logora genocida«, usvojena u Banja Luci 10. maja 2000.
U ovoj Deklaraciji data je ocjena suđenja bivšem zapovjedniku logora genocida Jasenovca; postavljeno pitanje zašto nije osuđen za zločine genocida već za ratne zločine protiv civilnog stanovništva; zašto je ustašica Nada Šakić, odlikovana od strane ustaškog poglavnika, nezakonito oslobođena »u nedostatku dokaza«, kada ni jedan jedini svjedok iz SRJ ni RS nije ni saslušan. O žalbenom postupku niko više nije vodio računa.
Na Konferenciji je prvi put pokrenuto pitanje ekonomskih aspekata zločina genocida. U SAD je pokrenut sudski postupak za obeštećenje srpskih žrtava genocida (»Re: George Zivkovich, et al. v. Vatican bank, et al..) od advokatskih kuća Zimmerman – Reed i Jonathan Levy, na iskustvu ostvarenih rezultata od strane jevrejskih organizacija. Sa strane Jugoslavije ni Republike Srpske nije pokrenut zahtjev za obeštećenje srpskih žrtava genocida, dok se dosta sa pravom govori o obeštećenju koji su bili na prinudnom radu, niti je ostvarena saradnja sa advokatskim kućama.
Muzej žrtava genocida je ukazao da Savezna Republika Njemačka (Central and Eastern Europe Fund for Holocaust Survivors – CEEF u Frankfurtu) ne priznaje status koncentracionog logora Jasenovcu, nažalost, uz podršku Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, koji je prihvatio listu logora Rajhsfirera SS. Na ovaj pokušaj prebacivanja odgovornosti Njemačke na međunarodnopravno nepostojeću Nezavisnu Državu Hrvatsku, nije niko pokazao ni interes.
Data je podrška projektu mladih srpskih inženjera i njihovih profesora za istraživanje stratišta Donje Gradine primjenom najnovije tehnologije (radara, satelitskih snimaka, daljinske detekcije). Od konferencije nije ništa učinjeno.
Data je podrška međunarodnopravnoj zaštiti Spomen područja Jasenovac, razbijenog na dva suvereniteta, uključivanje u instituciju »Svjetske baštine« (»World Heritage«) UNESCO, po presedanu nacističkog logora Aušvic (broj. 80). Na mjesto stvaranja posebnih Spomen područja Jasenovac i Spomen područja Donja Gradina, sačuvati jedinstvo logora genocida na obje strane Save. Predlog Muzeja žrtava genocida generalnom direktoru UNESCO (1995), podržali su pismeno Vlada SRJ – savezni ministar za inostrane poslove i Nj. Sv. Patrijarh Srpski Pavle. Muzej holokausta u SAD (dr Michael Berenbaum) obećao je podršku. Predsjednik vlade Republike Srpske je oči II Međunarodne konferencije 2000. podržao predlog i pozvao generalnog direktora UNESCO na konferenciju.
Pošto je u Hrvatskoj odbijen predlog Muzeja žrtava genocida i Prve međunarodne konferencije u Njujorku (1997.) zajedničkog projekta istraživanja istine o Jasenovcu, na Drugoj međunarodnoj konferenciji u Banja Luci (2000.) obrazovana je Međunarodna komisija stručnjaka za istinu o Jasenovcu. To je put depolitizacije i osvjetljavanja korijena savremene tragedije svih naroda Jugoslavije, posebno srpskog. Toj komisiji je trebalo staviti na raspolaganje arhivsko – muzejsku građu Spomen područja Jasenovac.
I dok se Muzej žrtava genocida od 10. maja zalaže sa ostvarenje zaključaka II Međunarodne konferencije, bez odgovora od Vlade RS, preko privatnih izvora procurila je vijest, u koju se u početku nije vjerovalo, o predaji. Prema tome, sudbina arhivsko – muzejske građe Spomen područja Jasenovac samo dramatizuje pitanje utvrđivanja istine o hrvatskim ustaškim logorima genocida nad pravoslavnim Srbima, Jevrejima i Romima, ratnih zločina nad hrvatskim antifašistima. Izgleda da se nastavlja sudbina Jasenovca kao »Dark Secret of the Holocaust 1941-1945 in Former Yugoslavia«, kako su je 1997. nazvali američki domaćini.
Pravo rješenje je hitno sazivanje Međunarodne komisije stručnjaka za istinu o Jasenovcu, osnovane na II Međunarodnoj konferenciji. U tom pravcu trebalo bi aktivirati »Jasenovac Remembrance Committee« (Chicago) i »Jasenovac Research Institute« (Detroit), korišćenje izložbe »Koncentracioni logor Jasenovac«, koja od prikazivanja oktobra – novembra 1997. leži u podrumu Misije SRJ u Njujorku. Na Trećoj međunarodnoj konferenciji, koja je predložena da se održi u Jerusalimu, trebalo bi međunarodno objelodaniti istinu o »Jasenovcu – sistemu hrvatskih ustaških logora genocida«, u interesu srpskog, jevrejskog, romskog, hrvatskog i muslimanskog naroda, budućnosti naroda balkanskog regiona.
Beograd, 27. januar 2001.
dr Milan Bulajić
direktor
Leave a Reply